Piratstvo je, unatoč svojoj nelegalnosti, u proteklih nekoliko godina postala značajna industrija. Gubici zbog piratstva na razini Europske unije svake godine iznose više desetaka milijardi eura, a porazan je podatak da su pirati, odnosno ponuđači ilegalnog audiovizualnog sadržaja u Europi po prvi puta zaradili više od milijardu eura.

Iako je hrvatsko tržište malo, ono prati svjetske trendove, kako u piratstvu, tako i u borbi protiv njega. Istraživanje Europske komisije iz 2023. godine pokazuje kako je Hrvatska po stopi korisnika koji barem jednom mjesečno pristupe ilegalnom sadržaju gotovo jednaka europskom prosjeku.

Tada je, naime, 10,9 posto Hrvata, ali i 10,3 posto Europljana redovito koristilo piratske sadržaje. Od toga 80 posto otpada na televiziju i streaming servise. Govoreći o Hrvatskoj, tih 10,9 posto korisnika ilegalnog sadržaja se pretvara u 150 do 200 tisuća ljudi, što je grad veličine Splita. RTL Hrvatska, odnosno grupacija CME, došla je do podatka da čak 30 posto korisnika nije platilo određenu uslugu emitiranja audiovizualnog sadržaja ili je koristi iako nema legalni pristup. To godišnje dovodi do štete od 60 milijuna eura.

Stoga su se akteri medijskog svijeta, državnih regulatora, ali i teleoperatera okupili u Zagrebu na konferenciji „Borba protiv piratstva u digitalnom dobu“, koju je organizirala Hrvatska gospodarska komora.

Autorska prava su privatna prava

Naglasak je stavljen na koordinaciju, edukaciju i pronalaženje efikasnijih modela u borbi protiv ilegalnog sadržaja, odnosno zaštiti autorskih i intelektualnih prava. Ravnateljica Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (DZIV) Ljiljana Kuterovac, istaknula je da je još 2010. godine uspostavljena međuresorna koordinacija koja je radila na zaštiti intelektualnog vlasništva i tražila jačanje tog prava, ali i strože kažnjavanje prekršitelja.

„Autorska prava su privatna prava. Obveze nositelja prava su da skrbi o svojim pravima. Samo kod kvalificiranih slučajeva povrede, koja su kaznena djela ili organizirani kriminal, država reagira kroz institucije. U svim ostalim slučajevima se očekuje od nositelja prava da se zaštiti. Takvo pravo je loš mehanizam u smislu brzine. Uvijek se vode postupci a posteriori, a ne a priori, Moramo imati vrlo jasan pravni temelj da možemo mijenjati sustav“, istaknuo je Željko Topić, član Vijeća Agencije za elektroničke medije.

Naš sustav borbe protiv piratstva funkcionira na način da se prijave o IP adresama šalju raznim tijelima, poput HAKOM-a, pa čak i Carine, a potom ta tijela sudu šalju nalog za blokiranjem pojedinog sadržaja, odnosno IP adrese, nadležnom sudu. To u teoriji funkcionira, ali u praksi, baš i ne.

Najveći su problem prijenosi sportskih događanja, koja se u pravilu uvijek događaju navečer ili vikendom, kad sudovi ne rade. Tako se teže i sprječava pristup ilegalnom sadržaju, makar telekomi, televizijske kuće i drugi ponuđači digitalnog sadržaja imaju vlastite metode otklanjanja ilegalnih streamova.

Talijanski model

Glavni direktor digitalnog poslovanja u CME Adria, vlasniku RTL-a Hrvatska, Matej Lončarić, posebno je istaknuo talijanski model koji se u posljednjih nekoliko godina istaknuo nevjerojatnom brzinom blokiranja ilegalnog sadržaja, drastičnim kaznama, ali i posljedično, padu stope korištenja piratskih sadržaja na mjesečnoj razini od svega 7,3 posto.

„U talijanski model su uključeni svi, od telekoma, medija, vlasnika prava i svih regulatora.  Čim vlasnik prava detektira piratstvo, mora unutar 30 minuta skinuti ilegalni stream. Nakon prijave se javlja telekomu, a postoji i agencija koja reagira u roku od pola sata. Prije utakmica se voditelji uključuju u sjedište vojne policije, koja upozorava gledatelje da ako gledaju ilegalni stream da će dobiti prijavu i kaznu ako gledaju ilegalni sadržaj“, opisao je Lončarić i dodao da se kazne kreću od 150 do 5000 eura čak i za korisnike ilegalnih streamova.

Dodao je da u Italiji posljednjih godina nema pirata koji nisu kažnjeni i kojima nisu uklonjeni piratski streamovi. Osim koordinacije među svima u sustavu stvaranja i emitiranja audiovizualnog sadržaja, Talijani su se oslonili i na edukaciju.

„U Italiji postoji program koji podučava i proučava piratizaciju te razvija nove mlade kolege koji će se boriti s tim. Problem je digitalnog korisnika, koji je napredniji od industrijskog standarda, jer će mijenjati pravila igre. Ako se ne prilagodimo, kasnit ćemo dvije tri godine“, ustvrdio je Lončarić.

Dva ključna problema

No, educirati treba i građane. Prema procjenama, čak 25 posto mladih redovito koristi ilegalne sadržaje. Ravnateljica DZIV-a je istaknula kako su u svojoj kampanji „Stop krivotvorenju i piratstvu“ putem društvenih mreža detektirali najčešće razloge zbog kojih se korisnici odlučuju za ilegalne sadržaje.

„Dva su problema – da usluga mora biti brza, a ne da se čeka 4 mjeseca, a drugo je da mladi misle da sve treba biti besplatno i da se treba spriječiti da netko zarađuje“, ustvrdila je Kuterovac.

Dio odgovornsti leži i na ostatku populacije, naročito generacijama koje su se educirale u začecima interneta.

„Mi smo ti koji smo bili educirani u početku interneta, pa našim mladima kažemo: ‘Nemoj platiti, odi skini nešto’. To je kulturološki problem. Kad razgovarate s mladima, oni će vam reći: ‘Ako ne plaćaš sadržaj, onda postaješ proizvod’. Oni znaju kako torrenti funkcioniraju, kako uzeti podatke i kako te podatke naplatiti korisnicima“, ustvrdio je Lončarić.

Stroži propisi

Osim edukacije, borbi protiv piratstva bi mogli pomoći i stroži propisi. Zakon o medijima propisuje relativno blage kazne, a Zakon o autorskim i drugim srodnim pravima propisuje kako bi sustav trebao reagirati na pojavu piratstva.

No, daleko je to od Akta o digitalnim uslugama (Digital Services Act) EU, koji između ostalog i propisuje modele borbe protiv piratstva na temelju kojeg su Talijani, ali i Španjolci uveli vrlo učinkovite modele kojima sprečavaju odljev desetaka milijuna eura od televizijskih prava te tima potiču razvoj sporta, ali i multimedijskih sadržaja.

Kod nas se tek raspravlja o tome bi li trebalo uvesti ‘bijele’ i ‘crne’ liste legalnih, odnosno ilegalnih pružatelja usluga. No, za početak je dovoljno uvesti i registar ‘trusted flaggera’, odnosno svojevrsnih ‘zviždača’ koji će dojavljivati na kojim se platformama pruža ilegalni sadržaj.

„Jedan od prioriteta je donošenje pravilnika kojim će se omogućiti registriranje ‘trusted flaggera’. To je drugi, fleksibilniji način koji može biti i efikasan“, ustvrdio je Domagoj Maričić, pomoćnik ravnatelja HAKOM-a.

Zaključak konferencije koja je okupila predstavnike medija, telekoma i regulatornih tijela je da treba stvoriti sigurno okruženje u kojemu korisnici biti educirani te neće osjetiti potrebu za piratskim sadržajem, umjesto da ih se kažnjava za korištenje ulegalnog sadržaja koji im je često na dohvat ruke.

(Autor: Milan Dalmacija, Foto: Alen Međić/HGK)