Digitalno piratstvo u Hrvatskoj nije rubna pojava ni ‘siva zona’, nego ozbiljan gospodarski i sigurnosni problem koji godišnje oduzima prihode kreativnom sektoru, potiče nepoštenu tržišnu utakmicu i izlaže korisnike stvarnim rizicima. Hrvatski internetski korisnici u prosjeku mjesečno pristupe piratskom sadržaju više od deset puta, a posebno zabrinjava podatak da je gotovo trećina mladih svjesno koristila ilegalne izvore, upozorava u razgovoru za tportal Ljiljana Kuterovac, glavna ravnateljica Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.

Koliko je digitalno piratstvo ozbiljan problem u Hrvatskoj i koliko šteti nositeljima prava?

U današnje doba digitalnog gospodarstva digitalno piratstvo predstavlja ozbiljan problem, kako globalno tako i u Hrvatskoj. Niz djelatnosti temelji se upravo na stvaranju, produkciji odnosno izdavaštvu te distribuciji raznih digitalnih sadržaja, osobito kulturnih i zabavnih sadržaja, te gospodarska održivost tih djelatnosti počiva na zaštiti i upravljanju pravima nad tim sadržajima, u prvom redu autorskim i njima srodnim pravima.

Digitalnim piratstvom koje nelegalno, bez reguliranja prava i plaćanja odgovarajućih naknada za korištenje tih sadržaja zaštićenih pravima, preuzima i distribuira sadržaje stvara se nepoštena tržišna konkurencija cijelom legalnom kreativnom ekosustavu – od autora i izvođača te drugih kreativnih stvaratelja, do producenata, izdavača i distributera sadržaja kao što su digitalne platforme i telekomi. Gubitke trpe svi u tom ekosustavu – piratstvo oduzima izravne prihode autorima, izvođačima, izdavačima i distributerima, što znači manje novca za stvaranje novih kreativnih i zabavnih sadržaja, za ulaganja u njihovu produkciju i distribuciju te razvoj korisničkih usluga, kao i manje radnih mjesta u kreativnim i pratećim sektorima.

Manje prihoda i radnih mjesta u kreativnim i pratećim sektorima znači i manje prihoda u državnom proračunu koji su potrebni za pokrivanje različitih društvenih potreba, stoga negativne posljedice trpi društvo u cjelini. Pri tome su na gubitku i sami korisnici nelegalnih sadržaja – osim u pravilu slabije kvalitete sadržaja ili digitalne usluge koju pružaju, stranice i servisi za ilegalno preuzimanje zabavnih sadržaja često su izvor zlonamjernog softvera, virusa i pokušaja krađe identiteta, što ugrožava privatne podatke korisnika i u konačnici može biti znatno skuplje od plaćanja naknade za korištenje zabavnih sadržaja putem legalnih servisa.

Konkretne podatke o digitalnom piratstvu teško je točno utvrditi te postoje različite procjene na temelju raspoloživih podataka. Prema jednoj od novijih studija Europske promatračnice za povrede prava intelektualnog vlasništva o povredama autorskog i srodnih prava u Europskoj uniji (EU) putem interneta, uključujući i IPTV piratstvo, procjenjuje se da je u EU-u prosječna stopa piratstva približno 10,3 pristupa piratskom sadržaju po internetskom korisniku mjesečno. Pri tome je zabrinjavajuće da se bilježi trend rasta softverskog piratstva, piratstva prijenosa sportskih događaja uživo te IPTV piratstva.

Prema istoj studiji ukupna stopa piratstva u Hrvatskoj je nešto viša od prosjeka EU-a i iznosi 10,9 pristupa piratskom sadržaju po internetskom korisniku mjesečno, pri čemu se bilježi određeni trend pada u odnosu na prethodne procjene. Međutim, ovakve stope digitalnog piratstva su i dalje značajne, a posebno je zabrinjavajući podatak iz druge studije da je u 2022. godini u Hrvatskoj čak 28 posto mladih (u dobi od 15 do 24 godine) svjesno pristupilo piratskom sadržaju.

U Hrvatskoj djelatnosti koje se temelje na autorskom i srodnim pravima trpe značajnu štetu zbog digitalnog piratstva, uključujući IPTV piratstvo, što potvrđuju kako rezultati nedavnih koordiniranih aktivnosti hrvatskih i nadležnih tijela tako i procjene samih telekoma koji distribuiraju sadržaje zaštićene pravima o gubicima od digitalnog piratstva.

Je li najizloženije piratstvo kad je riječ o sportskim prijenosima?

Piratstvo prijenosa sportskih događaja uživo globalno predstavlja jedan od najbrže rastućih i gospodarski najznačajnijih segmenata ukupnog digitalnog piratstva. Procjenjuje se da piratstvo uživo uzrokuje gubitke od oko 28 milijardi dolara godišnje na globalnoj razini, odnosno u Europskoj uniji preko milijardu eura godišnje.

Prema dostupnim podacima piratstvo sportskih događaja u Hrvatskoj je također značajno – procjenjuje se da postoji oko 200.000 korisnika ilegalnih IPTV servisa, a interes za piratstvom je najizraženiji upravo tijekom prijenosa sportskih događanja, osobito nogometnih utakmica.

Procjenjuje se da su glavni uzroci globalnog rasta piratstva prijenosa sportskih događaja uživo općenito fragmentacija prava za različita sportska događaja među različitim distributerima sadržaja (što dovodi do potrebe za više različitih pretplata) i relativno visoke cijene legalnih kanala, što sportske navijače navodi da koriste ilegalne IPTV servise koji zbog nereguliranja i neplaćanja prava prijenosa mogu ponuditi usluge “sve-u-jednom”. Međutim, ponekad se radi i o neinformiranosti budući da se piratstvo bilježi i kod sportskih prijenosa koji su besplatno dostupni putem legalnih izvora, kao što su olimpijske igre.

Specifični problem kod prijenosa sportskih događanja uživo je u tome što mu je najveća vrijednost upravo u trenutku odvijanja događaja koji se prenosi, pa je ovaj oblik digitalnog piratstva posebno teško suzbiti jer je potrebno vrlo brzo reagirati da bi se spriječio ilegalni prijenos dok je još u tijeku. Pri tome treba naglasiti kako sama sportska događanja kao takva nisu zaštićena autorskim pravima, ali u odnosu na prijenos događanja postoje druga prava, kao što su srodna prava organizacija za radiodifuziju u odnosu na televizijski prijenos.

Na razini Europske unije prepoznat je problem s kojim se susreću organizatori sportskih događaja uživo, zbog čega je 2023. Europska komisija objavila dokument Preporuka o borbi protiv internetskog piratstva sportskih te drugih događaja koji se prenose uživo s preporukama nadležnim tijelima za provedbu prava i pružateljima digitalnih usluga o mjerama i praksama u suzbijanju ove vrsta piratstva.

Ilegalni IPTV servisi danas su masovni, tehnički sofisticirani i često se otvoreno oglašavaju. Zašto je borba protiv njih toliko zahtjevna i gdje su trenutačno najveće rupe u sustavu provedbe?

Tehnologija koja se razvija velikom brzinom, prekogranični element koji je često prisutan kod ilegalnih IPTV servisa (piratski servisi često koriste raspršenu infrastrukturu i ‘offshore’ servere u zemljama sa slabom zakonskom zaštitom intelektualnog vlasništva, a server se može nalaziti u jednoj državi, preprodavači usluge u drugoj državi, a korisnici u trećoj, pri čemu svaka država ima svoje zakone i nadležna tijela), dinamično internetsko okruženje (masovno korištenje VPN (Virtual Private Network) servisa za prikrivanje IP adresa, mogućnost brze promjene IP adresa i podizanja novih domena ako se piratski server ugasi), potreba vrlo brze provedba prava u slučaju događaja uživo te potreba za specifičnim tehničkim znanjima su glavni razlozi zbog kojih je borba protiv ilegalnih IPTV servisa vrlo zahtjevna.

Za učinkovito suzbijanje ilegalnih IPTV servisa potrebna je visoka pravna i tehnička osposobljenost te učinkovita suradnja između tijela za provedbu prava i legalnih pružatelja IPTV usluga, kao i drugih posrednika u lancu pružanja usluga, te prekogranična suradnja nadležnih tijela iz različitih jurisdikcija. Postići sve to zahtijeva volju i fokus, ljudske resurse te organizacijska i materijalna ulaganja, koji nisu uvijek raspoloživi u dovoljnoj mjeri.

Međutim, dosadašnji rezultati aktivnosti koje su poduzete na razini Europske unije i u pojedinim državama članicama pokazuju da kada se problemu digitalnog piratstva pristupi fokusirano i organizirano, to donosi rezultate. U okviru nedavne europske akcije u kojoj su sudjelovala i hrvatska tijela za provedbu prava uhvaćeni su i kazneno prijavljeni i ilegalni pružatelji usluga IPTV-a iz Hrvatske.

U Hrvatskoj je pod koordinacijom Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo pokrenuta inicijativa da se uspostavi bolja suradnja između nadležnih tijela te industrija i nositelja prava pogođenih digitalnim piratstvom radi učinkovitijeg suzbijanja svih oblika digitalnog piratstva, te se očekuje da će se razvojem te suradnje unaprijediti i suzbijanje ilegalnih IPTV servisa.

Koliko je javnost u Hrvatskoj svjesna da korištenje ilegalnih IPTV usluga nije ‘siva zona’, nego kršenje zakona? Vidite li tu veći problem u neznanju ili u svjesnom ignoriranju rizika?

Uz suzbijanje ponude ilegalnih usluga digitalnog sadržaja općenito, uključujući IPTV usluge, svakako je vrlo važno raditi i na smanjenju potražnje kroz odgovarajuće informiranje i educiranje javnosti. Problem je i u nedovoljnom neznanju i u svjesnom ignoriranju rizika kod dijela javnosti, u no u tom pogledu Hrvatska ne odskače znatnije od prosjeka Europske unije.

Istraživanja pokazuju da je udio onih u Hrvatskoj koji namjerno pristupaju nezakonitim sadržajima neznatno veći od prosjeka Europske unije (16 posto nasuprot 14 posto). Pri tome oni koji koriste ilegalne sadržaje navode raznovrsne razloge za to, što ukazuje na to da ne postoji samo jedan razlog piratstva. Korisnici piratskog sadržaja najčešće smatraju da je to prihvatljivo u slučajevima kada je riječ o njihovoj osobnoj uporabi, kada je cijena zaštićenog sadržaja previsoka i kada taj sadržaj nije dostupan u okviru pretplate na internetsku uslugu koju koriste.

Međutim većina građana Europske unije ipak se protivi korištenju ilegalnih izvora zabavnih sadržaja, pri čemu su mlađe dobne skupine sklonije pronalaženju opravdanja za korištenje ilegalnih sadržaja. Dostupnije cijene i šira ponuda legalnih sadržaja najčešće se ističu kao ključni razlozi za nekorištenje ilegalnog sadržaja.

Ova istraživanja ujedno upućuju u kojem smjeru treba usmjeriti aktivnosti u borbi protiv digitalnog piratstva – unaprijediti informacije o tome koji su izvori digitalnih usluga legalni i gdje se mogu naći, povećati ponudu legalnih sadržaja za kojima postoji potražnja te prilagoditi cijene usluga kupovnoj moći, kao i unaprijediti informiranje i edukaciju o osobnim rizicima digitalnog piratstva.

Koji pravni mehanizmi trenutno postoje u Hrvatskoj za borbu protiv ilegalnog streaminga?

Ilegalni streaming u pravnom smislu u najvećem broju slučajeva predstavlja nezakoniti pristup sadržajima zaštićenim autorskim i srodnim pravima, odnosno povredu tih prava.

Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima propisane su raspoložive pravne mjere protiv povreda tih prava. One su u rasponu od mjera iz područja građanskopravne zaštite i prekršajnopravne zaštite koje se u pravilu odnose na novčane kazne i nadoknadu štete, do kaznenopravne zaštite u slučaju da je počinitelj povredom pribavio znatnu imovinsku korist ili prouzročio znatnu štetu, što uključuje i moguću zatvorsku kaznu.

Nositelji autorskih i srodnih prava mogu podnijeti tužbu nadležnim trgovačkim sudovima zbog povreda prava intelektualnog vlasništva u građanskom postupku u kojem mogu zahtijevati prestanak povrede i naknadu nastale štete zbog povrede, a mogu zahtijevati i izricanje privremenih mjera usmjerenih brzom otklanjanju i sprječavanju daljnje povrede prava dok se ne završi sudski postupak.

Carinska uprava nadležna je za poduzimanje mjera protiv povreda koje su u domeni prekršaja, a mjere uključuju izdavanje prekršajnih naloga i pokretanje prekršajnih postupaka pred prekršajnim sudom. Za procesuiranje kaznenih djela u području intelektualnog vlasništva nadležno je državno odvjetništvo, a o kaznama odlučuju nadležni kazneni sudovi.

Vezano uz ilegalni streaming treba istaći da je od 2024. u Europskoj uniji na snazi i Akt o digitalnim uslugama Europske unije koji se primjenjuje i u Hrvatskoj sukladno Zakonu o provedbi Akta o digitalnim uslugama, a koji propisuje i dodatne specifične mjere u vezi povreda prava povezanih s digitalnim uslugama. Primjerice, pružatelji usluga smještaja informacija (hosting) moraju uspostaviti lako dostupne elektroničke mehanizme za prijavu nezakonitog sadržaja, uključujući piratski sadržaj, a platforme moraju suspendirati na odgovarajuće vrijeme korisnike koji učestalo objavljuju očito nezakonit sadržaj kao što je piratski sadržaj.

Zlouporaba zaštićenih medijskih usluga zabranjena je i Zakonom o elektroničkim medijima.

Koja je pritom uloga Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo?

Nadležnost Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo odnosi se na zaštitu intelektualnog vlasništva u smislu razvoja pravnog okvira i provedbe postupaka za priznanje odnosno stjecanja tih prava, te stručne potpore primjeni tih prava u inovativnim i kreativnim djelatnostima, ali ne uključuje izravne nadležnosti za poduzimanje zakonskih mjera protiv povreditelja prava intelektualnog vlasništva. Poduzimanje takvih mjera je u nadležnosti samih nositelja prava i tijela koja i inače postupaju protiv onih koji povrjeđuju zakone (sudovi, državno odvjetništvo, policija, carina, državni inspektorat). Međutim, kao temeljno stručno tijelo državne uprave za područje intelektualnog vlasništva Zavod pruža koordinacijsku i stručnu potporu tijelima nadležnima za provedbu prava u poduzimanju propisanih mjera s obzirom na specifičnosti prava intelektualnog vlasništva i činjenicu da navedena tijela provode širok raspon mjera temeljem zakona iz mnogih društvenih i gospodarskih područja.

U pogledu suzbijanja masovnih povreda prava intelektualnog vlasništva kao što je piratstvo, Zavod u suradnji s navedenim tijelima za provedbu zakona i predstavnicima gospodarskih sektora pogođenih povredama provodi razne aktivnosti i inicijative usmjerene jačanju javne svijesti o štetnosti takvih povreda za gospodarstvo, za nositelje prava, ali i za potrošače te društvo u cjelini. Isto tako, međuresorna koordinacija je mjesto na kojem se identificiraju područja u kojima je potrebno poboljšati učinkovitost ili uskladiti zajedničko djelovanje. U okviru međuresorne koordinacije redovito se odvija razmjena informacija i s organizacijama nositelja prava intelektualnog vlasništva o trenutnom stanju, najnovijim inicijativama i aktivnostima u području provedbe prava intelektualnog vlasništva. To je ujedno prilika da se izravno komuniciraju problemi iz prakse i raspravi o najučinkovitijem načinu njihova rješavanja te uspostavi djelotvorna suradnja privatnog i javnog sektora u borbi protiv piratstva i drugih oblika povrede prava intelektualnog vlasništva.

Zavod je također koordinator zajedničkog internetskog portala navedene međuresorne koordinacije – Stop krivotvorinama i piratstvu – putem kojeg se objavljuju različite informacije namijenjene javnosti usmjerene na jačanje svijesti o potrebi poštivanja prava intelektualnog vlasništva. Također, Zavod u aktivnostima usmjerenim na suzbijanje povreda prava intelektualnog vlasništva surađuje s Europskom promatračnicom za povrede prava intelektualnog vlasništva kao europskom verzijom međuresorne koordinacije, odnosno koordinira suradnju u aktivnostima koje uključuju druga nacionalna tijela. Najnoviji rezultat takve suradnje je i uključivanje Hrvatske u europski portal Agorateka, zajednički portal Europske unije na kojem su prema dostupnosti u državama članicama objedinjeni popisi i poveznice na servise koji pružaju legalnu ponudu kulturnih i zabavnih sadržaja, koji se kontinuirano nadopunjavaju. U tom kontekstu valja istaći da Zavod koordinira i suradnju međuresorne koordinacije za povrede prava intelektualnog vlasništva s aktivnostima koje se provode u okviru nacionalnih inicijativa za zaštitu potrošača.

Koji su dalje ključni koraci u borbi protiv piratstva ?

Kao što je prethodno spomenuto, nedavno je donesen Akt o digitalnim uslugama koji na razini Europske unije propisuje i dodatne specifične mjere za povrede prava povezane s digitalnim uslugama, uključujući digitalno piratstvo, a prije nekoliko godina provedena je i reforma pravnog okvira zaštite autorskog i srodnih prava u Europskoj uniji radi prilagodbe digitalnom tržištu. Zakoni već predviđaju pravne mjere i kazne za digitalno piratstvo, no pravi problem predstavljaju izazovi konkretne provedbe tih zakona s obzirom na kompleksnost internetskog okruženja i neprestani napredak tehnologije.

U okviru prethodno spomenute koordinacije za provedbu prava nedavno je uspostavljena stručna radna skupina za digitalno piratstvo u kojoj osim nadležnih državnih tijela sudjeluju i predstavnici privatnog sektora pogođeni digitalnim piratstvom. Ova radna grupa trebala bi omogućiti bržu razmjenu podataka o povredama prava, uspostavu kanala za razmjenu informacija o novim piratskim domenama, aplikacijama i IPTV sustavima, koordinaciju naloga za uklanjanje nezakonitog sadržaja na internetu i usklađeno djelovanje prema piratskim IPTV i streaming servisima, kao i aktivno provoditi aktivnosti jačanje javne svijesti o potrebi poštivanja prava intelektualnog vlasništva (kao što su medijske kampanje) te surađivati na daljnjem usklađivanju nacionalnih zakona s najboljim praksama u drugim državama.

Postizanje ovih ciljeva znatno bi povećala učinkovitost borbe protiv digitalnog piratstva temeljem postojećih zakona, a po potrebi će se razmotriti i odgovarajuće izmjene zakona.

(Autor: L. Špiljak, Foto: Ljiljana Kuterovac, glavna ravnateljica Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Cropix / Josip Bandic)